Kantautor Drago Mlinarec bitno je obilježio hrvatsku rock glazbu kao njezin prvi uvjerljiv autorski glas. Započeo je u sastavu “Jutarnje zvijezde” (1962.) koji je potrajao četiri godine, do 1966. kada nastaje “Grupa 220” čije snimke čine zametak hrvatske rock diskografije u vrijeme naglašene dominacije zabavne i festivalske glazbe na tadašnjoj pop sceni.

U izvornoj postavi Drago Mlinarec, vokal i gitara, Vojko Sabolović, vokal i gitara, Vojislav-Mišo Tatalović, bas gitara i Ranko Balen, bubnjevi, “Grupa 220” potkraj studenoga 1966. snima Mlinarčevu pjesmu “Osmijeh” koju Radio Zagreb promovira u hit čiji masovni odjek pobuđuje zanimanje tadašnjeg “Jugotona”, te u ožujku 1967. izlazi njezina prva EP ploča. Osim “Osmijeha” – trajnog znaka raspoznavanja Mlinarčeva opusa – na nju su uvrštene još dvije skladbe, “Grad” i “Uvijek kad ostanem sam” koje ostaju standardima njegova repertoara. U svibnju 1968. “Grupi 220” pridružuje se klavijaturist Branimir Živković, a u ljeto te godine, na festivalu u Splitu, ostvaruje suradnju s Arsenom Dedićem u skladbi “Razgovaram s morem” koja je pionirski primjer uvođenja etno elemenata (dalmatinske Zagore) u domaću pop/rock glazbu. U studenome 1968. “Grupa 220” objavljuje LP “Naši dani” koji je odavno stekao zasluženi status antologijskog, prvog autorskog izdanja toga formata u rock glazbi bivše države, ali i prvog ozbiljnijeg stvaralačkog pokušaja dužeg daha na domaćoj rock sceni.

Nakon stanke zbog odsluženja vojnog roka (1968-1970.), Drago Mlinarec vraća se 1971. novom postavom “Grupe 220” (Zubak, Stančić, Hasanefendić) , no prvim albumom pod vlastitim imenom, “A ti se ne daj”, odlučuje se za samostalni rad što je, s obzirom na njegove kantautorske ambicije nadahnute najboljim autorskim doprinosima svjetskog rocka, bio očekivan sljedeći korak. Nakon što je Drago Mlinarec krenuo u samostalne vode, Grupa 220 će se bez ijednog originalnog člana, dolaskom Akija Rahimovskog pretvoriti u Parni valjak.

Drugi, vrlo zapažen solo album “Pjesme s planine” (1972.) također snima s ritam sekcijom (Nenad Zubak, bas gitara, Ivan-Piko Stančić, bubnjevi) obnovljene “Grupe 220”, a na LP ploči “Rođenje” (1975.) započinje suradnju s klavijaturistom Nevenom Frangešom i skupinom vodećih zagrebačkih rock-glazbenika 70-ih koja će se nastaviti na albumima “Negdje postoji netko” (1977.) i “Sve je u redu” (1978.)

Tijekom 70-ih Drago Mlinarec bio je jedan od najangažiranijih pojedinačnih “aktivista” rock scene toga desetljeća, sudjelujući na prvim izdanjima Boom festivala, brojnim samostalnim i kolektivnim koncertima (npr. s “Yu jazz-rock selekcijom”), ali i kao autor glazbe u različitim kazališnim produkcijama (“Bajka o kneževiću Sveboru”, “Život je san”, “Hvarkinja”, “Vrtuljak ljubavi”, “Robinja”, “Pozdravi”, “Klitemnestra”, “Kako je Odisej susreo Kiklopa”, “Arlechinno”…). S kazališnom skupinom “Pozdravi” često je gostovao na scenama tadašnje Jugoslavije, europskih i južnoameričkih zemalja, kombinirajući uloge kazalištarca i rock trubadura. LP “Tako lako” (1979.) snima u Švedskoj s producentom/multiinstrumentalistom Tinniejem Vargom, s kojim je realizirao i osobnu antologiju novih verzija ranije objavljenih skladbi “Sabrano” (1980.) te album “Pomaknuto” (1983.). Glazbeničku vitalnost u ozračju zagrebačkog “novog vala” pokazao je kao producent prvog albuma “Azre” (1980.) i suradnjom s trijom “Le Cinema” (od 1986.). Vjesnikova nagrada za glazbu “Josip Štolcer Slavenski” Dragi Mlinarcu (1987.) koincidirala je s obljetničkim koncertom “Grupe 220” u povodu 20. godišnjice rada na zagrebačkom Vrbiku i objavljivanjem LP kompilacije “Originali 1967/68”.
Godine 1994. objavio je kazetu “Analog”, a dvije godine kasnije prvu CD retrospektivu “Krhotine” koja je 1997. nagrađena Porinom. Nagrada “Stari mačak” za “seniorski” doprinos hrvatskoj rock glazbi pripala mu je 1998. Songovima i glazbom sudjelovao je u igranim (od “Protesta” Fadila Hadžiča 1967. do “Blagajnica ide na more” Dalibora Matanića, 2000.) i dokumentarnim filmovima i radio dramama, producent je i snimatelj, imao je dvije izložbe slika, 2002. objavljena mu je knjiga “Drago Mlinarec: Pjesme”. 2005. godine Drago Mlinarec dobio je Porina za životno djelo.

Opus Drage Mlinarca osigurao je hrvatskoj rock glazbi trajan i presudan biljeg izvornosti ne samo u godinama afirmacije njezina prava glasa, nego i u razdoblju kada je, zahvaljujući i Mlinarčevim kantautorskim i diskografskim istupima, već postala sastavnim dijelom naše glazbene scene.

Novosti

Nije pronađena nijedna objava vezana uz izvođača. ..

Press Photo

Galerija

Video spotovi

Naslov pjesme Ime Izvođača
cool good eh love2 cute confused notgood numb disgusting fail