Denis & Denis su u proljeće 1984. srušili jednu predrasudu koja je živjela na sceni i među publikom: ne može se kod nas svirati elektro pop, a da to ne zvuči smiješno. I još, ne daj Bože, da netko opet pokuša s elektro pop duetom! A onda je, eto, u jednoj poprilično dosadnoj sezoni, dok je novovalna revolucija već bila na izmaku, ili se pretvorila u kontrarevoluciju, u kojoj su dojučerašnji punkerski heroji postajali rock dinosaurusima, e, dakle, upravo tada preplavio je televizijske ekrane Denis & Denis. Trebalo je to biti nešto kao riječki Eurythmics, samo što je Davor Tolja bio malo prenašminkan, a Marina Perazić malo bucmasta i pretjerano ženstvena da bi izgledala androgino. Pjevala je Program tvog kompjutera, a kako u to vrijeme još nitko nije doma imao kompjuter, pjesma je trebala imati taj neki science fiction štih. Ali umjesto toga dobili smo čistu erotiku. Naredne dvije-tri godine, koliko je Denis & Denis zapravo trajao na domaćoj sceni i na našim televizijskim ekranima, Marina Perazić je iz pjesme u pjesmu ponavljala emocionalnu formulu iz prvoga hita, a kad god bi pokušala pjevati nešto drugo ili nešto drukčije, nije to zvučalo dobro. Naprosto joj je bilo zapisano da postane i ostane najerotičniji glas našega vremena i one glazbene povijesti koja je započinjala prvim punkerskim i novovalnim albumima s kraja sedamdesetih, a skončala je s početkom rata.
Marina Perazić i Davor Tolja zapravo su se razišli vrlo rano. Jedva da su nakon izlaska prvoga albuma dvije godine ostali zajedno. Ali je dojam koji su ostavili bio tako jak da je iluzija o Denis & Denis trajala puno duže. Nastavilo ih se emitirati i nakon što se krajem devedesetih pojavila pošast dance-instant-elektro-poskočica. Nije Denis & Denis ništa gubio ni petnaestak godina kasnije, kada je, s razvitkom nauke i tehnike, svaki balavac s jeftinim laptopom mogao proizvesti raskošniju i skuplju glazbu od one koju je Tolja programirao u vrijeme kada je kompjuter bio velik kao vešmašina. Dva su razloga zašto ovaj duet tako lako preživljava. Prvi se tiče činjenica da je Tolja ipak bio ozbiljan i darovit autor, puno ozbiljniji od velike većine onih koji su kasnije proizvodili kompjutersku muziku. Drugi razlog je, naravno, u interpretacijama Marine Perazić. To jednostavno nitko nije mogao ponoviti, nitko više nije mogao pjevati tako besramno i čedno.
