Koncem 1981. godine, g. Ivan Šimić, entuzijast i zaljubljenik u tambure (koji svira od 1959. godine), okupio je svoje prijatelje Ivana Sertića, Alojza Kralj – žuć‡u i Franju Božić i započeo dugogodišnji glazbeni put tamburaškog sastava “Bosutski bećari”.

Osnivač i nekadašnji voditelj Bosutskih bećara

U siječnju mjesecu 1982. godine u Vinkovcima, u ulici Josipa Kozarca, preko puta poznatog vinkovačkog kupališta “Marica”, kretala se svadbena povorka koju su u pravcu Hotela “Slavonija” pratili tamburaši, Ivan Šimić‡ (basprim), Ivan Sertić‡ (bas), Franjo Božić‡ (harmonika) i Alojz Kralj – žuć‡o (kontra – gitara):

“Kako se Vi zovete”? Postavio je pitanje jedan gost. žućo je pogledao u pravcu ledom pokrivenog Bosuta i rekao:

“BOSUTSKI BEĆARI”

Od toga dana, pod ovim imenom nastupaju dva i pol desetljeć‡a.

 

Sastavljeni od glazbenika koji su do tada nastupali na raznim glazbenim manifestacijama Vinkovačkih jeseni, smotrama folklora, svatovima, zarukama i mnogim drugim prigodama, započeli su svoj dug 25-godišnji put “Bosutski bećari”.

U tijeku 1982. godine dolazi do kadrovskih promjena, sastav napušta Franjo Božić‡, a u sastav dolazi mladi harmonikaš željko Raguž.

 

Koncem iste godine sastav napušta i Alojz Kralj – žuć‡o, a dolazi vrlo kvalitetan vokalni interpretator i glazbenik Dragutin Zeljković‡ na kontru, svima poznat pod nadimkom “Cane”.

 

U ovom sastavu Bosutski bećari djeluju tijekom 1983. i 1984. godine, a već‡ u proljeće 1985. godine, sastav napušta Dragutin Zeljković‡ – Cane a kontru preuzima Zlatko Perišia – Pera.

 

U jesen 1985. godine Bosutski bećari se pojačavaju sa još jednom tamburom 2. basprimom i glazbenikom prof. Mirkom Karaica i u zajednici sa KUD-om “Zrinski” iz Tordinaca odlaze na međunarodnu suradnju Općine Vinkovci – sela Tordinaca sa gradom Brucsall u Saveznu Republiku Njemačku, prezentirajući slavonsku i drugu glazbu hrvatskog naroda.

 

Osamdesetih godina nezaobilazni su bili sudionici prigoda što su ih organizirali Hrvatske željeznice, INA-Naftaplin, Croatia osiguranje, Graditelj i druga poduzeća i tvrtke.

U jesen, točnije 12. rujna 1986. godine, nakon renoviranja i uređ‘enja, nadaleko poznatog ribljeg restorana “Srijem” u Vinkovcima, postaju njegov “inventar” svirajuć‡i svakog vikenda u večernjim satima i pružajući gostima ugodne trenutke uz slavonsku i starogradsku glazbu, više od godinu i pol dana.

Tako ustrojeni, raspoređeni po tamburaškim instrumentima i harmonici nastavljaju svoj glazbeni put, sve u cilju očuvanja tradicionalne izvorne slavonske i starogradske glazbe, a jednim dijelom prihv‡aćajući i komercijalni izazov “da bi opstao sviraj što se traži”.

Krajem 1987. godine i pojavom Tamburaškog sastava “Zlatni dukati” i buđ‘enjem hrvatske nacionalne težnje za osamostaljenjem, dolazi do svojevrsne eskalacije tamburaške glazbe na hrvatskoj sceni, u kojoj svoju ulogu pronalaze i Bosutski beć‡ari, a poglavito u vrijeme prvih demokratskih izbora u proljeć‡e 1990. godine.

Početkom Domovinskog rata, krajem 1991. godine, svi članovi tamburaškog sastava Bosutski bećari dragovoljno se uključuju u obranu suvereniteta samostalne i nezavisne Republike Hrvatske, kao pripadnici 109. Vinkovačke brigade hrvatske vojske. Tamburaški sastav Bosutski beć‡ari, kao pripadnici ove postrojbe, nastupaju sa svojim glazbenim programima na prvim crtama bojišnice bivše Općine Vinkovci, nazočni su svečanim prisegama postrojbi hrvatske vojske, te istodobno, zajedno sa istaknutim hrvatskim dramskim i filmskim umjetnicima g. Ivom Gregurevićem‡ i g. Filipom Šovagovićem, nastupaju na ostalim prigodnim manifestacijama.

Održavaju koncerte potpore hrvatskoj vojsci u gradu Vinkovcima i Аakovu, a nebrojeno puta su nastupili u bolnicama i toplicama u Zagrebu, Varaždinskim, Krapinskim i Tuheljskim toplicama, pred hrvatskim braniteljima, ranjenim u borbama na bojišnicama diljem Hrvatske, koji se nalazi na medicinskom liječenju i rehabilitaciji, te na športskim natjecanjima hrvatskih ratnih vojnih invalida i hrvatskih branitelja.

Stalni su sudionici svim osnivačkim skupštinama i aktivnostima Udruga proisteklih iz Domovinskog rata – HVIDR-a, Udruge hrvatskih udovica, Udruga roditelja poginulih, zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, davajuć‡i svoj obol i počast onima koji su dali svoje živote za samostalnu i nezavisnu Republiku Hrvatsku.

Početkom 1993. godine, neki od članova Bosutskih beć‡ara se razvojačuju i vrać‡aju na svoja ranija radna mjesta a ostali i dalje ostaju u hrvatskoj vojsci obnašajući vojne zadaće u svojim postrojbama.

Početkom te iste 1993. godine, dolazi do kadrovske promjene u sastavu, naime sastav napušta Zlatko Perišić‡ – Pera, a u sastav se ponovno vrać‡a raniji član Dragutin Zeljković‡ – Cane. Ȍlanovi obnavljaju svoje instrumente i opremu, a uz pomoć Vinkovačke televizije snimaju svoje prve glazbene materijale.

 

Ovakav sastav djeluje i nastupa na svim kulturnim i glazbenim manifestacijama, zabavljajuć‡i i dalje sudionike zaruka, svadbenih svečanosti, zabava, proslava mature, i drugih prigodnih obljetnica i značajnih kulturnih događ‘aja diljem cijele Republike Hrvatske i u inozemstvu.

Početkom 1995. godine, ponovno dolazi do kadrovske zamjene, sastav napušta Dragutih Zeljković‡ – Cane, a u sastav se ponovno vraća Zlatko Perišić- Pera,

 

da bi se u 1996. godini sastav pojačao za još jedno ime, vrsnog glazbenika i vokalnog solistu Željka Piperkovića‡ – Pipeta. No već‡ u jesen, iste godine, sastav napušta Mirko Karaica i prestaje sa sviranjem te se posveć‡uje drugim profesionalnim, obiteljskim i kulturnim obvezama.

 

Ovako obnovljeni Bosutski beć‡ari i nadalje nastupaju na svim glazbenim scenama u gradu Vinkovcima i mjestima bivše Opć‡ine Vinkovci, te drugim gradovima i mjestima u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, svojim nastupima u SR Njemačkoj (Wupertall, Ulm, Brucsall, Oberdertinger, i dr.) sve do konca 2000. godine kada ponovno dolazi do određ‘enih kadrovskih promjena.

Naime, u to vrijeme, nakon neprekidno provedenih 5 godina u sastavu, sastav napušta željko Piperković‡ – Pipe, a u sastav dolazi, mladi ali afirmirani, vrsni majstor na “primi” Dalibor Trabak – Trale.

 

Bosutski beć‡ari u ovoj postavi, a prvi puta sa “primašem” u orkestru, glazbene kvalitete pojačavaju vrać‡anjem u sastav Dragutina Zeljković‡a – Caneta na kontru, Zlatko Perišiš‡ – Pera preuzima 3. basprim, Željko Raguž ostavlja harminiku i preuzima 1. basprim.

Bosutski bećari su upisani u Registar udruga koji se vodi pri Državnoj upravi Vukovarsko – srijemske županije pod brojem 16000065 od 13. 01. 1998. godine sukladno Zakonu o udrugama (N.N., br. 88/01.), a članovi Bosutskih beć‡ara, članovi su Hrvatske glazbene unije, a od 2000. godine članovi su Hrvatskog sokola, povijesnog športsko – kulturnog društva utemeljenog 1905. a obnovljenog 1992. godine u Vinkovcima.

Rješenje o upisu u Registar udruga / Državni zavod za statistiku. (pdf)

Koncem 2006. godine Bosutski beć‡ari nastavljaju svoje dva i pol desetljeć‡a postojanje u novoj kadrovskoj ekipiranosti na čelu s osnivačem Ivanom Šimićem‡, dosadašnjim članovima Dragutinom Zeljković‡ – Canetom i Daliborom Trabak – Traletom, a u sastav dolaze Ivica Ivanković – Pele na bass i Darko Jukić‡ na 1. basprim.

 

Premda je u 25-godišnjoj glazbenoj karijeri teško izdvojiti bilo koji od nastupa, jer je svaki po nečem specifičan, moglo bi se ipak izdvojiti nastupe u Dubrovniku. Naime, u protekle četiri godine Bosutski beć‡ari su sudionici manifestacije Noć Dubrave i dočeka Nove godine na Babinom Kuku.

Krajem 2008. godine Bosutski beć‡ari se pojačavaju za još jedno ime tamburaške glazbe,mladim basprimašem, izvrsnim vokalistom, prepoznatljiva glasa, Ivanom Šebalj iz Komletinaca.

Press Photo

Galerija

Video spotovi

Naslov pjesme Ime Izvođača
cool good eh love2 cute confused notgood numb disgusting fail